Robert Johnson

Cinjenica o zivotu Roberta Johnsona, malo je, a i one su cesto osporavane. Njegov zivot zauvijek ce biti obavijen velom tajne. Poznato je slijedece... Rodjen je 1911. godine, u mjestu Hazlehurst, Tunica County, drzava Mississippi. S majkom (oca nikad nije upoznao), od mjesta do mjesta je isao dok je ona trazila posao; to je mozda i utjecalo na njegov kasniji lutalacki nacin zivota. Rano je razvio zanimanje za glazbu, sate i sate provodio je slusajuci lokalne bluesmene. Sam je, prvo, gitaru u ruke uzeo, onda i usnu harmoniku. No, njegovi prvi nastupi nisu bas bili impresivni. Drugi su ga glazbenici cesto ismijavali, sto ne cudi, jer podrucje Mississippi Delte jedno je od najbogatijih glazbenih mrijestilista u svijetu, dalo je niz zametnih glazbenika poput Charlieja Pattona, Sona Housea, Muddyja Watersa.
Ni sam Johnson nije bio zadovoljan onim sto je postizao i na neko vrijeme, s lokalne scene, nestao, cijelu godinu nije ga bilo i nitko o njemu nije znao nista. Kad se vratio, imao je sve sto je bilo potrebno – impresivni, inovativni stil na gitari, skladbe i tekstove koji su trnce niz ledja slali. Nitko nije mogao razumijeti kako je od jednog amatera pravi virtuoz nastao, kako je, gdje i od koga sve glazbene vjestine naucio. Od tog trenutka, zivot i glazba Roberta Johnsona postaju mit i legenda. Deltom su, naime, pocele kolati glasine – Bob je na raskrizje otisao i s vragom deal sklopio!
Robert Johnson je svoje vjestine, tijekom te jedne godine, stekao zapravo tako sto je marljivo ucio i vjezbao, s Ikeom Zinnermanom, Willijem Brownom i Sonom Houseom, ali pricu o njegovom dealu s vragom, Johnson nikad nije osporavao, stovise, odrzavao je image koji je ona o njemu stvarala.Lutao je sa svojom gitarom od mjesta do mjesta.
Jedna takva veza, navodno, kostala ga je zivota, jer zena je bila supruga vlasnika bara u Greenwoodu, u Mississippiju. Jedne veceri, Johnsonu je ponudio viski, znajuci da ovaj pice nikad nece odbiti. No, viskiju je prethodno primjesao malo strihnina, dovoljno da Johnsonu priredi nekoliko paklenih dana.

Izgledalo je – vrag je svoje naplatiti dosao! Od trovanja, Johnson se jos nekako i oporavio, a onda, nekoliko dana kasnije, sesnaestog kolovoza 1938, od upale pluca umro. Ili sifilisa. Ili kombinacije jednoga i drugoga, tko zna? Robertu Johnsonu je bilo samo 27 godina. I o Johnsonovoj smrti, bas kao i o tome kako je svoje glazbene vjestine stekao, na kojem je to tocno raskrizju bilo – Highway 61 i US 49, blizu Clarksdalea, ili mjesto gdje Dockery Road sijece Old Highway 8, i... gdje pociva njegovo tijelo, jer dva groba nose ime njegovo....o svim tim detaljima Johnsonova zivota postoji vise verzija, u svakom slucaju - dovoljno kljucnih sastojaka da se od njih napravi romanticna legenda.

Jedno je cinjenica - Robert Johnson je bio jedan od najvecih glazbenika svog vremena, covjek koji je svoje glazbalo redefinirao i bezbroj imitatora zametno. Johnsonova je glazba utjecala na gitariste, od Muddyja Watersa do Erica Claptona i na siroki spektar glazbenih zanrova; bez cvrste osnove bluesa, vjerojatno nikad ne bi bilo ni rock-and-rolla.

U trenutku kad je umro, manja skupina bjelaca, ljubitelja jazza i folka, pocela je otkrivati glazbu Roberta Johnsona. Sezdesetih godina, oni su i predvodili u ozivljavanju bluesa koji je svijet osvojio u rukama britanskih sastava poput Stonesa.

“Njegova je glazba tako tajanstvena i tako snazna, a tek njegova gitara! Johnson je poput – Bacha,” rijeci Keitha Richardsa.

“Po meni, on je najveci folk-blues gitarist i skladatelj koji je ikada zivio,” tako je Eric Clapton rekao.

A Robert Cray: “Svatko tko blues zeli razumijeti, blues i americku povijest, Roberta Johnsona mora slusati!”

mislim da je sve receno...

nisan cula