Zadaća iz 1.raz (ne, ovo nije naslov priče :P..)

Nije bilo sumnje da će mi izrećki smrtnu kaznu. Presudu sam dočekala mirno i hladno...
A zatim sam pala u nesvijest. Ne znam koliko sam vremena bil odsutna,a li jasno se sjećam ovog sna , ali to zapravo nije bio san već povratak u prošlost. Evo, ako da ga sad ponovno proživljavam...
Bila je noć, vani potpuni mrak, a samo u mojoj sobi je jedva gorila svijeća. Mahnito sam radila na svom radu O Crkvi i, sjećam se, da sam bila potaknuta jednim događajem koji se u to vrijeme prepričavao među ljudima. Inkvizicija je smakla nekog Poljaka, Kopernika, koliko se sjećam, a koji je bio optužen zbog, za crkvu blasfemne teorije da je Sunce u središtu svemira, a ne zemlja te je osuđen kao hereik i spaljen na lomači. To me bilo jako razljutilo, toliko da sam odmah, nakon što sam čula o tome događaju, počela pisati O Crkvi. Uopće nisam razmišljala do kakvih bi posljedica moglo doći. Jednostavno sam bila zanesena time da napokon raskrinkam tu „Crkvu“, te njena naučavanja koja su bila u suprotnsoti s izvornimi pravilnim učenjem Crkve. Veoma sam otvorena kritizirala njihova apsurdna pobijanja Kopernikovih i Galilejevih teza, te osude njih kao heretika. Ali nažalost, sav moj trud je bio uzaludan. Odmah nakon objavljivanja, djelo je nekako došlo u ruke inkvizitora koji su nakon svega nekoliko dana izdali nalog za moje uhićenje. Bila sam čak i u dvojbi hoću li nekamo pobjeći , ali sam na kraju ipak odlučila da se mirno predam i prihvatim svoju sudbinu. Na dan uhićenja bila sam u nekakvu jadnom stanju koje ni sad ne mogu opisati. Gledala sam kroz prozor i razmišljala... razmišljala o tome kako zbilja nemam sreće što živim u ovom mračnom vijeku gdje Crkva upravlja ljudima kao marionetama, te im nalaže kako misle i u što da vjeruju. Nisam mogla vjerovati u što se ovaj svijet pretvorio. Nadala sam se, i još se nadam, da će se roditi netko (a možda taj netko već i postoji) tko će otvoriti ljudima oči, tko će napokon uspijeti raskrinkati apsurdna crkvena naučavanja i slomiti crkveni totalitarizam, pa će čovjek napokon moći živjeti u pravom znanju.