Bol...

e ovdje ce mo da razgovaramo o boli...
sigurno smo se svi susretali sa njom neovisno o njenom intenzitetu...

i sad, ja nastojim gledat na bol pozitivno...
ne uzivam u njoj, ali gledam je kao alat koji mi pomaze "zivjeti"..
citiram nekoga : "vjeruje se da je bol, fizicka i psihicka, jedini nacin da jedan napreduje na visi nivo postojanja"
ipak ja mislim da je razmjena ugodnih i bolnih trenutaka ta koja vas gura naprijed...

evo primjeri:
neki ljudi ne vjeruju u boga i ne obracaju mu se dok ih ne zaboli (bila to depresija, jer depresija je psihicka bol, kao i strah), a bilo to nekakva fizicka bol...

neki ljudi nikad ne bih izdali prijatelja dok se ne nadu u nekoj bolnoj situaciji...

slovenci ne bi provali crni rizot dok ne osjete glad..
mi dalmatinci ne bi okusili mlince dok ne osjetimo jaku jaku glad...


eto to su samo neki primjeri...neznam za vas ali ja u toj boli i svemu pocinjem shvacati velicinu sitnica...
pokusajte spavat tjedan dana na klupi u parku, pa se vratite u krevet...
taj krevet ce nikad nece biti mekaniji...pa ce te dok god pamtite tih tjedan dana cijeniti krevet....
pokusajte zivjet na ulici, po kisi, pa ce te vidit sto znaci imati krov nad glavom...
anway koliko god to bili mali primjeri mogu, rezultat je isti i kod velikih..
i kod najvecih, kao npr. strah u smrti kod vecine ljudi...

kad pogledaju smrt u oci, a prezive, ljudi cesto odisu zivotom, cisto su sretni sto eto mogu uzdahnuti jos jednom...
tko ce vise uzivati u suhom kruhu, gladni ili siti covjek...

mislim da je ona poruka iz biblije vezana uz bol...
"gladni ce biti siti"
"prosijaci ce biti bogati"
itd.

to je bio samo mali uvod o boli....kasnije idem puno dalje...
ali evo nek za sada na ovome ostane...
recite jel ovo ima ikakve veze sa stvarnosti sto ja pricam?

Ajme Bugi zakon šta si otvoria post o boli...

Bol je jedan veoma pozitivan osjećaj,
Dapače bol je divan osjećaj i obožavam pishičku bol,to mi je ektaza.
Volin nanosit drugima fizičku i psihičku bol,a sebi samo psihičku....
nekad namjerno a nekad mi drugi nanose,nebitno jer je bol osjećaj koji vječno ostaje,ljubav,itd...to je sve momentalno
ali bol je uvijek tu tiha i prisutna...


Mene bol usrećuje i to je predobro baš volin bol i eto ukratko nadovezat ču se posli

problem je šta skoro više ništa ne boli argh....

Ovako,bol bi prvenstveno podjelia na psihičku i fizičku s tim da psihička bol mnogo više zadaje rana nego fizička i mnogo više muči.Zašto?Zbog toga što fizičku bol uvijek možeš nekako potisnut dok prava psihička bol prelazi u tjeskobu-jedan od najgorih osjećaja koji čovjek može iskusit i zatim u depresiju ali pri tom prvenstveno mislim na PRAVU DEPRESIJU s valjanim razlogom koju u psihološkoj medicini nazivaju ''Rakom duše'' i to potpuno opravdano,i liječi se u zato predviđenim ustanovama.
Ništa zaista nemože zabolit kao psihička bol i to nam obično nanesu oni koji su nam najbliži-svjesno ili nesvjesno,namjerno ili nenamjerno ali ona je tu i svak od nas se različito nosi s njom i pri tom se služi različitim mehanizmima obrane.Bol ponekad može bit i pozitivna jer nas upozorava na nešto što nije u redu.Ponekad ljudi sebi nanose fizičku bol svjesno kako bi umanjili psihičku-tipičan mehanizam obrane..

Selaphiel je napisao/la:

Ponekad ljudi sebi nanose fizičku bol svjesno kako bi umanjili psihičku-tipičan mehanizam obrane..

da, jedna zanimljiva cinjenica,
ako vas boli noga, slomite si ruku i noga vas vise nece boliti...

... zanimljiva .... mozak se tokom ozljede fokusira na tu bol i samo na nju ako se nakon tog acovjek ozljedi na drugo mjesto da je granica te boli recimo ista kao i ova druga zaboravit ce na tu jer ce se mozak zabrinit i fokusirat na drugu bol iako ce imat na umu da postoji jos jedna bol uz to ali iz zabrinutosti nju ce prihvat kao cinjenicu koju ce ignorirat u smislu osjecaja a na drugu bol ce fokusirat. sta je tu zanimljivo?

ja u boli ne vidim nista takvo . Jedna je istina What does not kill makes stronger --- ALI samo vanjski faktori toga tj aspekti poput tudjeg djelovanja na vas ili "slucajnog" djelovanja(prometne hehe itd), ali kad sebi covjek sam nanosi bol on ne uci nista nego samo kako je bit kukavic asugava i mazohista. Covik koji voli bol je jadan covik, je rnema nist adrugo za volit.

Covik koji kaze da je bol trajnija od ljubavi je isto jadan... je rsam i mazohist zna da se on "voli" recimo rezat ili ocpenito voli premda na neki bolestan nacin.... Ali sad nismo kod volit nego kod ljubavi.. ljubav pokrece sve na kraju ljubav je sve i neda mi se sad to obrazlagat jer se ljubav ka ljubav i ne moze obrazlaga nizi osjecaji poput boli se mogu fizicki obrazlozit(ne govorim o osjetu). I to je to a ljudi koji govore da ne osjecaju ni duhovnu ni fizicku bo su showoff debili.. wannabe... jadnici....ili mrtvi iznutra... ali jebem te j amrtvu iznutra da ako te ja izrizem nozem tebe ce svejedno bolit

LOL samo da pojasnim ovo s ene odnosi n anikoga lol ovo je sma moj komentar na vase postove i opcenito o boli.

bugi je napisao/la:

i sad, ja nastojim gledat na bol pozitivno...

Ali je to neće napraviti pozitivnom u nama, to je laganje samog sebe

Citat :

ne uzivam u njoj, ali gledam je kao alat koji mi pomaze "zivjeti"..
citiram nekoga : "vjeruje se da je bol, fizicka i psihicka, jedini nacin da jedan napreduje na visi nivo postojanja"
ipak ja mislim da je razmjena ugodnih i bolnih trenutaka ta koja vas gura naprijed...

S ovim se nebi složila. Bol, ova ili ona, je uzrok neravnoteže u nama. Ono što nas gura naprijed je zdrav razum, razmišljanje i rad na sebi, ništa drugo.

Citat :

evo primjeri:
neki ljudi ne vjeruju u boga i ne obracaju mu se dok ih ne zaboli (bila to depresija, jer depresija je psihicka bol, kao i strah), a bilo to nekakva fizicka bol...

I s ovim se nebi složila Svaki čovjek ima svoju definiciju i viđenje toga što ti nazivaš bogom. Oni koji govore da su nevjernici i kada ih zaboli odjednom vjeruju u sve živo su ljudi slabog identiteta i lažljivci samih sebe. Tima je najteže, jer srce hoće jedno, a tvrda glava drugo.

Citat :

neki ljudi nikad ne bih izdali prijatelja dok se ne nadu u nekoj bolnoj situaciji...

Ne zaboravi da samo 2% ljudi na cijelom planetu imaju pravog prijatelja. Takve se ne izdaje ni kada ti na živo kidaju udove.

Citat :

eto to su samo neki primjeri...neznam za vas ali ja u toj boli i svemu pocinjem shvacati velicinu sitnica...

Nemoj tako, ljepota sitnica se može spoznat i na puno ljepši način. Sjedni u park, sam i gledaj ptice, biljke, list stabla i osjetit ćeš tu ljepotu snažnije i bit će ti bolje nego da si to sazna preko lošeg iskustva.

Citat :

kad pogledaju smrt u oci, a prezive, ljudi cesto odisu zivotom, cisto su sretni sto eto mogu uzdahnuti jos jednom...

To je dokaz da se ljudi ne poštuju, ni svoj život ni druge ljude. Žalosno da netko mora skužit da je život zakon kad ga zamalo ne izgubi.


Kad bolje promislite, zbog čega se u ljudima javlja psihićka bol? Koliko ih stvarno može opravdat svoju bol? Onaj je u depresiji jer je pao razred, onaj ne može imati auto ili kuću snova pa se objesi, jednoj ženi pukne peta na najdražoj joj lijevoj štikli a platila ih je 500kn, ovaj je dobio otkaz, a posao koji mu se nudi je slabije plačen...zbog čega se sve ljudi brinu. Da pogledaju malo dublje skužili bi da su sve to plitke materijalne gluposti. Tu je puno više stvari zbog kojih bi se trebali brinuti.
Fizička bol...jebiga, kad se prospeš boli, ali ima tehnika pomoću kojih se fizička bol uklanja i da nije to ni magija ni čiribu čiriba. Ali pošto večina to ne zna, pazite kako idete ulicom

Oni koji se sami ozljeđuju su psihiči bolesnici koji trebaju pomoć i djeca s previše slobodnog vremena.

All seeing eye je napisao/la:

Onaj je u depresiji jer je pao razred, onaj ne može imati auto ili kuću snova pa se objesi, jednoj ženi pukne peta na najdražoj joj lijevoj štikli a platila ih je 500kn, ovaj je dobio otkaz, a posao koji mu se nudi je slabije plačen...zbog čega se sve ljudi brinu. Da pogledaju malo dublje skužili bi da su sve to plitke materijalne gluposti. Tu je puno više stvari zbog kojih bi se trebali brinuti.

istina. al' jebi ga, rijetko tko gleda dublje. ljudi su ucinili da se ono materijalno provleci u gotovo svakom segmentu zivota (i sama se dovedem u situaciju da ispalim radi pizdarije, pa sta sad? al' trudim se ).
covjek nebi trebao zaboravljati da zbog sume dise, zbog vode nije zedan, a bez sunca da bi bio mrak tako bi shvatio da je sretan i bez spavanja u parku na klupi, a zabirnuo se za vlastitu buducnost, kao i za buducnost svojih potomaka.

All seeing eye je napisao/la:

Oni koji se sami ozljeđuju su psihiči bolesnici koji trebaju pomoć i djeca s previše slobodnog vremena.

slazem se u potpunosti.

Bol svaki čovjek shvaća drugačije.Neki se žele što brže riješiti tog osjećaja,dok ga neki žele što dulje zadržati.
Nekima bol daje snagu,motivaciju,a nekima je samo prepreka na putu do cilja.Često ljudi misle da su drugačiji ako su puni boli.Ponekad tu bol uzdižu iznad ovozemaljskog.Smatraju da im je ona,na neki način,dar čiji će se plodovi kad tad istaknuti.

Evo nekoliko Ujevićevih stihova;
Nisam li pjesnik
Ja sam barem patnik
I katkad su mi drage moje rane
Jer svaki jecaj postati će zlatnik
A moje suze dati će đerdane

Ovakve ljude bol vodi kroz život
Trenutci njihove najveće boli su ujedno i trenuci njihove najveće inspiracije.

Sorry ako sam krivo napisala stihove,to sam iz glave pisala pa sam možda nešto falila